Rijetka su mjesta gdje se osjete toplina, prisnost, ljubav, pozitivna atmosfera kao što je to u radionicama za radnu okupaciju koje djeluju u sastavu Zavoda Mjedenica od 1986. Svi znaju svoj posao, ko gdje sjedi, šta radi. Druže se, razgovaraju, šale, dijele loše i dobre trenutke, planiraju zajedničke izlete.

Edukacija

– Svakoga dana dolazim iz Vogošće, priča nam Mirsad Čatal, koji je od 1988. aktivan u radionicama. Voli sve, ali ipak najviše uživa u izradi tapiserija, šetnjama i izletima.

JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica je odgojno-obrazovna ustanova koja od 1947. osigurava najadekvatniju stručnu multidisciplinarnu podršku djeci sa poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, te unapređuje njihov položaj u društvu.

– Radionice su smještene u prostoru koji pripada Vakufskoj direkciji u BiH. Tokom postojanja mijenjali su se sadržaji, ali nikad, pa ni tokom agresije na RBiH, nisu prestajale sa radom. Radionice za radnu okupaciju su organizacioni dio Zavoda, a u okviru njih je organizovan rad kroz radnu okupaciju korisnika sa umjerenim i težim intelektualnim poteškoćama uzrasta od 16 do 40 godina. Pored radne okupacije ovaj centar korisnicima omogućava edukaciju, rehabilitaciju i socijalizaciju, objašnjava nam Mirsada Čakal, direktorica Mjedenice, i naglašava da realizuju radionice za obradu drveta i metala, radionice za vez i izradu tapiserija, keramičku radionicu, likovnu radionicu, radionicu za korekciono-rehabilitacioni i rekreativni rad te kuharsku radionicu.

Aktivnosti u radionicama se grupišu po složenosti i svi korisnici se uključuju u skladu sa njihovim nivoima funkcionisanja i zdravstvenim statusom.

U radu sa 32 korisnika radionica, angažovana su tri radna terapeuta, a dva puta sedmično se realizuje Program radnog osposobljavanja u prostorijama škole. Radovi iz radionica se izlažu na prigodnim manifestacijama i izložbama u široj zajednici i najbolji su pokazatelj napretka naših korisnika, kao i činjenica da redovno i rado dolaze u radionice. Odgojni rad se odvija sa ciljem razvijanja psihofizičkih sposobnosti i koordinacije pokreta, formiranja i očuvanja radnih navika, osposobljavanja za obavljanje radnih operacija, razvijanja pozitivnih osobina, navika za održavanje lične higijene i higijene prostora, dodala je Čakal.

Problem s kojim se suočavaju je što su radionice smještene u staroj zgradi, na dva sprata, sa nedovoljno prostora, neadekvatnim namještajem i ostalim pratećim sadržajima, neobezbijeđenim finansiranjem grijanja, struje, hrane, održavanja objekta, prevoza za određeni broj korisnika, materijala za rad. Od 2009. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i raseljena lica KS-a prestalo je sa finansiranjem radionica.

Razvoj potencijala

– Kada djeca sa poteškoćama u razvoju završe školovanje, dolazi do prestanka brige društva o njima. Jedan od načina sistemske brige za ovu populaciju je uključivanje u radionice, čime se održava i poboljšava kvalitet funkcionisanja porodica i pojedinaca. Djeca sa poteškoćama u razvoju su najčešće obuhvaćena sistemom obrazovanja. Sve ustanove koje obrazuju i odgajaju osobe sa poteškoćama u razvoju trebaju imati poseban tretman od nadležnih ministarstava, čiji osnovni zadatak treba biti zajedničko djelovanje u oblasti obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstvenog tretmana. Nedopustivo je da dijete ili odrasla osoba sa poteškoćama u razvoju, usljed nedostatka ili sporosti adekvatne sistemske podrške, ne dobije šansu za maksimalni razvoj svojih potencijala, zaključila je Čakal.

OSLOBOĐENJE, 12.02.2019.